U 4. veku p.n.e. civilizacija Maja koristila je nulu za zapis brojeva u kalendaru.
U 3. veku p.n.e. indijski matematičar Pingala prvi je koristio nulu i to u brojevnom sistemu sa osnovom 2, koji je nalik Morzeovoj azbuci. 130 g . p.n.e Hiparh je koristio simbol nula, ali samo u zapisu realnih brojeva.
525 g. n.e nula je korišćena u Rimskim brojevima, ali je zapisivana samo kao reč.
Sve ovo „nije nula“ koju mi danas koristimo, i nije nula kao broj nego samo kao simbol. Indijski matematičar Jain napisao je 458. godine tekst u kome je potpuno objasnio korišćenje BROJA nula. Medjutim, taj tekst nije bio u upotrebi sve do 9. veka, kada ga je persijski matematičar Al Horezmi (Myhammad ibn-Mûsa al-Khwàrizmi, oko 800-850) objavio u svojoj knjizi Račun sa Hindu brojkama, u kojoj je opisao indijsku notaciju (kasnije zbog uticaja ove knjige nazvanu „arapskim“ brojevima), u kojoj vrednost numerala zavisi od njihovog položaja i u kojoj je objasnio i uveo nulu u termine koji se i danas koriste.
* * *
Nula! Broj? Da, ali ne bilo koji: to je prvi, najmisteriozniji i najmanje razumljiv medju svim brojevima. Najopasniji, takodje. Dugo se verovalo da je nula čarolija. Aristotel je čak poricao da postoji. Reč koja se koristi u većini jezika dolazi od arapskog sifr, što znači prazno i beskonačno, a od kojeg je preko latinskog nastala reč cifra. Time je reč zero u bliskom srodstvu sa terminom cifra kojim označavamo sve moguće i zamislive količine.U beskraju brojeva, nula pokazuje sasvim jedinstvene osobine koje samo ona ima. Evo prve koja ne prestaje da nas oduševljava: nula sadrži beskonačno, baš kao što i početni singularitet sadrži čitav univerzum. Svako je mogao da primeti da izmedju nule i beskonačnog postoji neobična veza. Ako bilo koji broj podelite beskonačnim, rezultat je nula. Isto je i sa beskonačnim: nasumice izaberite bilo koji broj, pomnožite ga beskonačnim i dobićete beskonačno. Sve ovo jasno pokazuje da je nula neka vrsta duala beskonačnog. Drugim rečima, nula sadrži beskonačno, odnosno beskonačno je skriveno u nuli. I kompleksni brojevi povezuju nulu sa beskonačnim. Ovu vezu otkrio je nejgenijalniji Gausov učenik Bernhard Riman (Bernhard Reimann). Ukratko rečeno, Riman je pokazao da se dodavanjem tačke u beskonačnosti „iznad komleksne ravni“ ona kao čudom transformiše u sferu. Početak (nula) tako odgovara juţnom polu Rimanove sfere, a – što je karakteristično – severni pol ove sfere jednostavno predstavlja beskonačno. A ako se malo detaljnije prouči ova sfera, brzo se dolazi do, najblaže rečeno, paradoksalnog zapažanja: ne samo što nula stoji u odnosu sa beskonačnim, već, u izvesnom smislu, ona kao da „radja“ to beskonačno. Začudo, već na kraju XI veka, na kodeksu monaha u Salemskoj opatiji stajao je natpis: „Svaki broj, sve do beskonačnog, proizašao je iz 1, a time i iz 0. U tome je velika tajna."
Nula, ovaj „ne-broj“ –senka broja – toliko nas intrigira ne samo zato što je dualna sa beskonačnim, već zbog toga što ona ima čudesnu moć da proizvodi beskonačno. Kako je ovo moguće?Kako „nešto“ –i to beskonačno – može da nastane ni iz čega? Ovo pitanje je toliko okupiralo najvećeg poznavaoca matematički beskonačnog u XIX veku, Georga Kantora2, sve dok zauvek nije sišao s uma. On je bio uveren da se na kraju lanca svih beskonačnih nalazilo još jedno veće beskonačno koje obuhvata sve prethodne – sam Bog. A kako je poverio Hilbertu, ne baš jasno je predosećao da svi beskonačni, sastavljeni od svih mogućih i zamislivih brojeva, proizilaze iz zajedničkog izvora, numeričkog bezdana u kojem se spajaju sve misterije – nule. Predstavićemo dva takva misteriozna slučaja. Prvi bi mogao da se protumači kao običan kuriozitet, ali je, naprotiv, izuzetno dubok (tako ga barem obično ocenjuju teoretičari brojeva i, posebno, teoretičari nule): nula ima moć da proizvede broj 1. Kako je to moguće? ako raspolažemo samo nulom i ničim drugim, obavimo jednu od prirodnih operacija koje su moguće (i to, možda, najprirodniju koja postoji): podignimo nulu na nulti stepen. Teorija nam pokazuje da nula na nulti stepen nije jednako nuli, već jedinici! Fantastičan rezultat, neverovatna magija nule koja „stvara broj“ sama od sebe, tj. ni iz čega. Isti rezultat dobićemo i ako izračunamo ono što se u matematici naziva „nula faktorijel“: dakle, 0! = 1. I ovde se jedinica materijalizuje od nule.Pokazaćemo, takodje, da nula može da proizvede sve brojeve, realne ili čisto imaginarne. Postupak za ovaj dokaz postoji još od XIX veka, a preformulisao ga je fon Nojman. Zanimljivo je da je, koristeći taj postupak i formulu koja iz njega proističe, fon Nojman konstruisao četrdesetih godina prošlog veka prvi računar na svetu. Uzmimo jednostavno simbol nule, koji u teoriji skupova nije nula već prazan skup. Čemu je jednak ovaj prazan skup? Po svom sastavu – nuli. Matematičkim rečnikom reći ćemo da je „kardinalni broj“ ovog praznog skupa nula. Ako stavimo nulu u unutrašnjost ovoga praznog skupa, taj skup nije više prazan: on sadrži nulu, tj. jedan element, a to znači da kardinal posmatranog skupa više nije nula, nego jedan. Drugim rečima, napravili smo jedan od nule. Sada ćemo uzeti broj 1 i staviti ga pored nule u prvobitno prazan skup, koji sada sadrži dva elementa. Kardinal je sada 2, tako da smo proizveli broj 2. Ako stavimo u taj prvobitno prazan skup broj 2, dobićemo kardinal 3, odnosno broj 3, i tako redom, sve do beskonačnog. Napravili smo, dakle, od nule ili ni od čega skup celih prirodnih brojeva. A sve što važi za cele brojeve može da važi i za sve ostale porodice brojeva: racionalne, iracionalne, imaginarne, što ukazuje da se svi brojevi mogu proizvesti od nule, sve do beskonačnog (uz napomenu da je nula realan a ne imaginaran broj). A sve ovo nas vodi ka „vrtoglavom“ pitanju: da li to znači da je čitav univerzum misteriozno kodiran, u jednom broju? Ako takav kôd postoji, on se verovatno nalazi u nuli. A ako kosmos koji nas okružuje (i čiji smo i mi deo) ima svoj smisao, onda je to zato što, možda, u sebi sadrži, od svog nastanka, neverovatno složenu informaciju, nefizičku suštinu (sadržanu u nuli) koja mu daje oblik, vodi ga i ostvaruje, dajući za pravo religijskim učenjima da je „Bog u nama“ ili u informaciji.